Da je kopun bio luksuzna hrana svjedoči opsežna odluka Vijeća umoljenih od 8. lipnja 1596. u kojoj se među ostalim ograničava raskoš različitih svečanosti te se izrijekom zabranjuje klanje kopuna. Da je i u nas "ukus modeliran kulturom, to jest društvenom klasom", vidljivo je ne samo iz opisa Ugova stola nego i iz mnogobrojnih prizora ranonovovjekovne kajkavske drame, gdje se kopun često pojavljuje na plemićkim stolovima ("Ljudih mrzenje i detinska pokora", 1800., "Hipokondrijakuš", 1808.) a pojam kopuna postaje tada i sinonim za bolesni oblik pretilosti. Osim što se i u kontinentalnoj kuhinji nadijevao različitim sastojcima (teletina, oštrige, slane srdele bez kostiju, teleći mozak, žemičke natopljene mlijekom i žumancima) te pekao u komadu i na ražnju, kako savjetuju mnogobrojni recepti, među ostalima i oni u "Novoj skupsloženoj zagrebačkoj sokačkoj knigi" Ivana Krstitelja Birlinga (1813.), kopun se spravljao i razrezan o čemu svjedoči i zanimljiv srednjevjekovni recept:
"Razrezati kopuna na desetak dijelova. Posoliti, pobrašniti i prepeći na maslacu. U emajlirani lonac staviti do 2 dl kokošje juhe, 1/8 l bijeloga suhoga vina, 3/8 l narančina soka, 2 žličice osušene narančine kore, nešto muškatnoga cvijeta, prstohvat ružmarina, mljevenoga đumbira, cimet i žličicu šećera. Dijelove prethodno prepečenoga kopuna pirjati u navedenim sastojcima, podlijevajući, po potrebi, juhom. Pred završetak dodati umaku desetak suhih šljiva bez koštica i desetak grožđica. Kao prilog kopunu servira se pirjana riža ili široki rezanci. Ukrasite zdjelu ploškama naranče."
preuzeto iz "Leksikona Marina Držića", Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", 2009.
Nema komentara:
Objavi komentar