Buđenje

Nakon stvaralačke krize, evo novih radova. Ali prije bih volio reći kako su nastali. Ove radove nazivam grafikama, jer iako nisu izvedeni kao grafika u pravom smislu te riječi, nastali su kao grafike. To znači da je svaka boja posebno iscrtavana na zasebnom papiru. Nakon toga je svaki list papira skeniran, da bi onda cijela slika bila složena u Illustratoru. Sviđa mi se kako je cijela stvar uspjela, i drago mi je da je mogu podijeliti s vama.
P.S. Prvi radovi tako nastali su aktovi, ali to će biti objavljeno nekom drugom prilikom :-)

Ja Dugi Nos, negromant od velicijeh Indija, nazivam dobar dan, mirnu noć i pritilo godište svitlijem, uzmnožnijem dubrovačkijem vlastelom, a pozdravljam ovi stari puk: ljudi-žene, stare-mlade, velike i male, puk s kime mir stanom stoja a rat izdaleka gleda, rat poguba ljucke naravi.

(Dundo Maroje, prolog Dugog nosa)

MAROJE:

Bokčilo, jesam li ti rekao: ne davaj mi fastidija, ne pristaj mi tuzi! Ti se, pjanico, rugaš mnom.

BOKČILO:

Tebi sam pjan, a tvoj tobolac najbolje zna kako stoji moj trbuh.

MAROJE:

Nijesam li ti danaska dao po kutla vina popit?

BOKČILO:

Jesi, sita me si napojio! Ovo, odkle sam iz Grada, nijesam se usrao, ni sam imao čim s tvojom hranom. Nađi ti one štono se iz Moreške zemlje donose kamilionte, kao li se zovu, koji se jajerom hrane; a ne vodi junake s sobom koji se jajerom ne pasu. Po kutla mi je vina dao! Jaoh si ve meni, jao!

(Dundo Maroje, 1. 1.)

POMET:

Signor Ugo, che tanta desperazion pigliar? Star allegro, di bona voglia! Andiamo a far trink, la signora poi voler ben.

UGO:

Antamo, fer Dio, bever malvagìa e fuggir dolor de cor. Segnora, foler non foler, mi štar vostro serfitor.

POPIVA:

Pomete, signor Pometo, bagio la man a vostra signoria! Veliki Pomete njegda, ma si sad mali; sinjora vam u obraz vrata zatvori! Da ne budem iz kantuna gledao, rekao bi mi: "Sve smo u nje". Pomete, neće sinjore tvojijeh slatcijeh riječi, ni se haju za brikunanje tudeško, za kijem ti ideš; hoće kolajine, hoće zlato, hoće dzoje! Vidiš ovu kolajinu? Vidiš ovi kolarin? Vidiš li ovi pendin? Sve ovo kosta trista dukata; ovo će sve Maro Marojev, gospar moj, darovat sinjori Lauri. 

(Dundo Maroje, 1. 4.)

POMET:

Petrunjelico, lijepa našjenico!

PETRUNJELA:

Brižan Pomete, što se ovdi vrtiš? Gospođa vas moja neće; sva se je stavila na onoga dobročestoga Mara; neće veće nikoga u kuću.

POMET:

Ako se je ona stavila na toga brižnika Mara, a ja se sam stavio na moju brižnicu Petrunjelicu.

PETRUNJELA:

Na tvoju? Još se nijesam prodala da sam ičigova.

POMET:

A ti se daruj meni, ter ćeš moja bit, a uzdarov ti ja i sve moje stvari. Bogme si mi draga, a sad pobjed, kako sam pinuo, paraš mi ljepša - meka ti si!

(Dundo Maroje, 2. 1.)

Takoga je uresa Tirena slavna vil,

er sunce s nebesa ljepšu vik nî vidil'.
(Tirena, 1.)

Vukodlak:

Ja sam Grizivino a nijesam Vukodlak:

grizem, žvem, ijem vino brz, krjepak, hitar, lak.

Uklon' se svak meni, knezu Grizivinu;

prilike meni nî, kad što dobro pinu.

Kojak:

Nut hlapa gdi hlapa! Hlapa', hlape, takoj!

Da je peču štapa! Nu čeka', svinjo, stoj!

(Venere i Adon, 1.)