Na ovogodišnjem interliberu sam kupio samo jednu knjigu – leksikon Marina Držića u izdanju Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža". Svaku večer s velikim užitkom uzimam knjižurinu od par kila i par stotina stranica u ruke i polako je listam pronalazeći zanimljive stvari… Za početak lekikografska crtica "Kopun"…
Kopun, uškopljeni mladi pijevac. Pijetlić se kastrira u dobi od 3 do 4 mjeseca. Potom životinja posebno kaloričnom prehranom i zbog namjerno ograničena prostora kretanja postaje tusta, osobito mekana mesa prožeta masnim naslagama. Doseže težinu od 3,5 do 5, pa čak i 6 kg. Već je od visokoga srednjega vijeka pečeni, nadjeveni i na druge različite načine spravljeni kopun bio iznimna poslastica i birani gastronomski ures otmjenih feudalnih stolova. Kopune su u XVII. st. uzgajali u krletkama koje su visjele u mračnoj prostoriji i hranili ih valjušcima od ječmenog brašna, prosa, zobi, kuhane riže te pastilama od anisa i mošusa.
U Marina Držića kopuna spominje Pomet u Dundu Maroju (I, 2), najprije kao kapunića koga mu primeću u ispražnjenu pliticu uz guščicu, da bi u glasovitu monologu – znamenitu gastronomsko-gurmanskom katalogu (II, 1), u kojem do izražaja dolazi njegov razvijeni hedonizam kao važna svjetonazorska karakterna sastavnica toga lika,, središnje mjesto zauzima upravo kopun: sjedeći za trpezom s Ugom Tudeškom, Pomet opisuje kopuna veličine guske kakva njegove "oči nigda nijesu prije vidjele". Nije bio siguran je li kopun isprigan ili ispečen, ali "imaše njeku hrustu na sebi koja mi oči zanošaše, srce mi veseljaše, apetit mi otvoraše". Na tom začudnom pladnju uz kopuna se se našle dvije jarebice, komad pečene teletine, "polovica zadnja od zečića" nadjevena slaninom i klinčićima, a sve je okruživao vijenac pečenih kosovića. Ugov i Pometov kopun bio je, uz to, nadjeven ptičicama, smokvama, grožđicama, lukom i različitim mirodijama. Nije stoga čudno da je Pomet, u gurmanskom zanosu, hvalio onodobnoga chefa kao "kurvina kuhača" koji od "onoga kapuna galantarije biješe učinio".
preuzeto iz "Leksikona Marina Držića", Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", 2009.
Sjedeći za trpezom s mojijem Tudeškom, a pečeno bijahu donijeli – pjat, u njemu kapun. Gledam, ali je guska, ali što drugo. Onoliko velika kapuna moje oči nigda nijesu vidjele. Ispečen? Gledah, ali je isprigan ali je ispečen. Imaše njeku hrustu na sebi koja mi oči zanošaše, srce mi se veseljaše, apetit mi otvoraše. Oko njega dvije jarebice oblahne, a sok iž njih rosi. Pjat urešavahu s strana peča vitelja mesa od mlijeka, koja para da govoraše: "Jeđ me, jeđ me", i polovica zadnja od zečića, lardica okolo nazadijevana, a garofalići neistučeni nakićena, koja para na trpezi mirisom da stvaraše veselo, drago prolitje; a na krajijeh od plitice uokolo nakitili bijehu kosovića; drazijeh kosovića, turdius inter avibus, koji paraše da se uokolo uhitili bijehu i da u veras pojući govoraše: "Blaženi, uzmite!" i u tjezijeh delicijah stojeći u kontemplacijoni bijeh otišao in estasis. (Marin Držić: Dundo Maroje, II-1, Pometov monolog)
pjat – tanjur; oblahan – okrugao; peča – komad; vitelji – teleći; lardica – komadići slanine; garofalić – karanfilić; turdius inter avibus – Pomet pogrešno govori latinski, trebalo bi turdius inter aves (drozd među pticama); veras – stih; kontempacijon – razmatranje; in estasis – u zanos
Nema komentara:
Objavi komentar