Neka malo poabunaca

Kaže Popiva Pometu: "Pomete, signor Pometo, bagio la man a vostra signoria! Veliki Pomete njegda, ma si sad mali; sinjora vam u obraz vrata zatvori! Da ne budem iz kantuna gledao, rekao bi mi: "Sve smo u nje." Pomete, neće sinjore tvojijej slacijeh riječi, ni se haju za brikunanje tudeško za kijem ti ideš; hoće kolajine, hoće zlato, hoće dzoje! Vidiš ovu kolajinu? Vidiš ovi kolarin? Vidiš li ovi pendin? Sve ovo kosta trista dukata. Ovo će sve Maro Marojev, gospar moj, darovat sinjori Lauri."

signor Pometo bagio la man a vostra signoria - gospodine Pomete ljubim ruku vašem gospodstvu; kantun - kut, ugao; brikunanje - laganje; kolajina - ogrlica; dzoja - dragulj, nakit; pendin - ukras o vratu

Ponekad je u neprilikama dobro malo zastati i pričekati da se nevrijeme stiša. Tako čini i Pomet, "vjertuoz", "gospodar od ljudi" i čovjek u kojeg je "fortuna namurana", i to mu donosi konačnu pobjedu u kojo će svoje takmace namagarčiti i pritom im dati dobru lekciju.

Ponekad ne mogu a da ne pomislim kako bi Amerikanci od Pometa napravili uzor za neku "self-help" knjigu.