utorak, 8. studenoga 2011.

Pisma dum Marinu

Prije nekoliko mjeseci, čistom igrom slučaja, dobio sam od kolegice hrpu poštanskih maraka iz cijeloga svijeta. Kao klinac sam ih sakupljao, pa me ta prozirna vrećica odmah podsjetila na djetinjstvo i opčinjenost šarenim sličicama. Potaknut već davno zaboravljenim dječačkim osjećajem, iz podruma kod staraca izvukao sam svoj stari album, pomalo raspadnut i vlažan, vrlo skroman veličinom i popunom, i stvari su krenule, prirodno vodeći jedna drugoj – kupovina novog i većeg albuma, sortiranje, preslagivanje, popunjavanje.
Za oko mi je tada zapela jedna marka još iz vremena SFRJ, na kojoj je slika poštara koji s osmijehom na licu donosi pismo, a primatelj je jednako tako nasmiješen i preuzima. I gledao sam tu pomalo socrealističku marku i pitao se, onako nostalgičarski kako već ja i znam, gdje su ta vremena. Vremena kad smo pisali pisma. Ponekad su bila kratka odražavajući trenutke pomanjkanja svih ideja i trenutke pustoši bez ikakvih događanja. A nekad su bila duga i prepuna ludih događanja, otkačenih zamisli i ljubavnih jadikovki. Sjećam se kako sam tih dana svakodnevno zavirivao u poštanski sandučić nestrpljivo iščekujući odgovor. Nije bilo e-maila, mobitela, a telefonom je bilo bezveze razgovarati jer biste u pismo uvijek stavili ono što iz nekog razloga ne biste mogli izreći na telefonu.
Ponukam masivnim nostalgičarskim silama, odlučio sam uključiti pisanje pisama u svoj odnos s djelom Marina Držića, ili točnije - s Marinom Držićem. Pišem mu pisma. Kome? Pa njemu, Marinu Držiću. Zar on nije mrtav? Pa što onda, napisao sam već nekoliko pisama i baš lijepo komuniciramo. Da budem precizniji, ja sasvim lijepo komuniciram s njim. Pa je li ih šalješ? Šaljem, naravno, pa kakvo bi to pismo bilo koje nije prošlo kroz poštu, ruke poštanskih službenika, pomalo se zaprljalo i izgužvalo guranjem u poštanski sandučić. Pa kome ih šalješ? A kome da ih šaljem? Šaljem ih sebi. Znam da zvuči ludo, ali za sada mi se to čini kao najbolje rješenje. I, o čemu mu pišeš? O svemu i svačemu: što mislim o njemu, njegovim likovima, što osjećam čitajući njegove riječi i riječi o njemu, o mojim nedoumicama i nedavnim događanjima. Obraćam mu se kao prijatelju, i pisma su ponekad radosna, ponekad jako tužna,…
U svakom slučaju, evo omotnica. Osim što su sama pisma ukrašena i iscrtana, pazio sam da i omotnice ukrasim Držićevim riječima i svojim crtežima, a i vodio sam računa o poštanskim markama.








ponedjeljak, 17. listopada 2011.

Prvi at - drugi prizor

Dragi prijatelji, veselim se što Vas mogu pozvati na otvorenje izložbe NOVIH ilustracija (da, da, nemojte se čuditi, ovaj put nije Don Quijote!)  "DUNDO MAROJE", i to u knjižnicu (dječju) znakovitog naziva - Marin Držić, na vrlo zanimljivoj adresi - Avenija M. Držića 10, u utorak, 18. listopada u 19,00 sati. Veselim se Vašem dolasku, a ako se ne vidimo, izložbu možete razgledati do kraja studenog!
Kao uvod u izložbu, evo novih ilustracija!
 
UGO: Pomet!
POMET: Signor.
UGO: Foler far frit con me questa signora, signora tanto crudele al suo serfitor.
(Hoće me uništiti ova gospođa, gospođa toliko okrutna prema svome sluzi.)
Mi star sempre tuo serfitor; dinari, vita tuo comando, crudel signora! Tasi ti cor, pestilenz, fenga 'l cancar chi ti foler piu ben.
(Ja sam uvijek tvoj sluga; moj novac i život na tvoju su zapovijed, okrutna gospođo! Neka ga snađu kuga i neka ga spopadne rak tko te više voli.)
UGO: Mi foler ben a un pietra; per Dio, matar chi non foler ben a mi.
(Ja volim kamen; bogami, ubit ću ga tko me ne voli.)
POMET: Signora Laura, - znam kad se i Manda zvaše u Kotoru, - non tanta superbia! Sad mi toškano govoriš, a naši smo, ili hoćemo ili nećemo.
(non tanta superbia – ne budi tako ohola)
Neće vazda jednako brijeme bit: za slatkijem ljetom dođe i gorka zima; i ti cvijet od ljeposti kojom se oholiš mogao bi i kozomor još potlačit.
(kozomor – nevrijeme, oluja, vjetar s juga)
Vidjeli smo i druzijeh sinjora u Rimu, velicijeh kako i ti, koje, koliko su na višemu bile, toliko su na bašije pali.
(bašije – komparativ od baš-nizak, niže)
UGO: Mi tanto amar questa crutele, e ella a me foler tanto mal!
(Ja toliko volim ovu okrutnicu a ona mi želi samo zlo!)
LAURA: Pomete, ča su te riječi? Jesam li ti rekla da mi ne dohodiš s tizim Tudeškom prid vrata? A ti hoćeš svakako i na sramotu! Ovo ti pripovidam: ostani mi se kuće ako neć da te skanda najde.
(skanda – skandal, sablazan, sramota)
POMET: Ah, signora Laura, ne poznavaš tvoje srjeće! Ovi je Tudešak prvi bogatac od svijeh Tudešaka ki su u Rimu, a mahnit je za tobom...
...a u pratiku ne more bit galantiji vlasteličić od njega. Ja ne znam koji su to tvoji giribici: druge našilju na njega, a ti bježiš od tvoje srjeće.
(pratika – praksa, iskustvo, ljubavne veze; giribic – hir, mušice; našiljati na koga - obasipati koga porukama)
UGO: Ah, cruter, queste lacrime non mover tuo cor, cor pietra non cor!
(Ah, okrutnice, ove suze ne mogu ganuti tvoje srce, kameno srce, ne srce!)
LAURA: Dico, andate con dio,...
(Kažem, idite s Bogom,...)
... non vo piu ašcoltar le vostre ciance.
(... neću više slušati vaših gluposti!)
POMET: Zahvaljamo! Ma ti smo mi svakako sluge.
Fortuna je, neka malo poabunaca.
(fortuna – oluja; poabunacati – stišati se)

utorak, 13. rujna 2011.

... sve je s vragom otišlo

"Maro, otac ti je arivo u Rim za skapulat dinare od tvog naufradžija; ma je sve s vragom otišlo."
pasavati se - zadovoljiti se; peča - komad; krinca - zdjelica; džimrijat - šrtariti; scijeniti - misliti; kutao - mjera od oko 8 dl; medzalin - sitan srebrn movac; arivati - stići; skapulat - spasiti; naufradžijo - brodolom, propast; kavalijer - vitez

srijeda, 7. rujna 2011.

Trijumf Pometov

"Peti je čin konačan trijumf Pometov. Pobijedivši nesposobne ljude nahvao, svoje glavne neprijatelje Popivu i Mara, progonjene dužnike bez prebijene pare, Pomet, kralj od ljudi, vjertuoz, u pravom je času osvojio fortunu i sad je promijenio društveni položaj, što se vidi u njegovu vanjsku izgledu, primjerenom scenskoj umjetnosti velikoga komediografa. Sluga koji je bio odjeven skromno, kao i Maro kad je htio prevariti oca, sad je u velutu, s ogrlicom oko vrata, s mačem oko pasa, dakle poput plemića, a to simbolizira ne samo u svijetu komedije provjerene suvremene filozofske nazore o pobjedi inteligentnog pojedinca, odlučnog i nadarenog vrlinom, nad stihijskom silom fortune koja ne opći s neznalicama i podlacima, nego i neke posebne crte Držićevih shvaćanja koja su se potvrdila u urotničkim pismima, uvelike nadahnutim, između ostaloga, i stanovitim postavkama Machiavellijeve filozofije. Raskrinkavši i moralno i materijalno porazivši ljude nahvao, sada taj čovjek nazbilj – pravi čovjek ne prema nekim općenitim i univerzalnim vrednotama i razlikovanjima dobra i zla nego u skladu s renesansnom vizijom svijeta, društvenih odnosa, etičkih vrijednosti itd. – mijenja društveni status u istom onom smislu kao što je u urotničkim pismima pjesnik zamišljao poraz nesposobnosti dubrovačke oligarhije i podjelu vlasti između puka i vlastele. Posve je, dakle, pogrešno Pometu pripisivati bilo negativne osobine bilo pozitivna svojstva anticipatora društvenih promjena s pozicije modernih, ili građanskih ili revolucionarnih, idejnih stajališta, izvan jedinoga ispravnoga, što će reći povijesnoga konteksta." (Dr. Frano Čale)
malankonija - tuga; fortuna - oluja; bunaca - tišina na moru; Post nubilorum Phoebus - poslije kiše sunce (umjesto nubilorum treba nubila); pasati - proći, zadovoljiti

četvrtak, 25. kolovoza 2011.

Pomet i Petrunjela

U beskrajnoj zapletenosti odnosa svih likova u "Dundu Maroju", udvaranje zaljubljenih Pometa i Petrunjele veselim podbadanjem i razmjenjivanjem dvosmislenih pjesmica svakako je jedno od najljepših dijelova :-)
pobjed - po objedu; pinuti - popiti malo; parati - činiti se, izgledati